Pretraživanje

Grad Labin postao vlasnikom vrijedne umjetnicke zbirke

Utorak, 14. Kolovoza 2012. - 11:11

Grad Labin postao je vlasnikom vrijedne zbirke koju sacinjava 29 likovnih radova isto tolikog broja labinskih likovnih umjetnika. Rezultat je to projekta Labinski uzlet likovnosti, cija je 16. Po redu izložba otvorena sinoc pod Gradskom Ložom.

Naime, Grad Labin je i ove godine pozvao umjetnike da svojim umjetnickim nastupom na XVI. Labinskom uzletu likovnosti sudjeluju u obilježavanju Dana Grada. Upucen je poziv svim labinskim likovnim umjetnicima, svima koji žele kroz umjetnost oživjeti rudarsku prošlost Labinštine, pobuditi zanimanje za likovni nacin gledanja na labinsku rudarsku prošlost te osvijestiti vrijednosti i znacenja kulturnog i likovnog nasljeda.

 

Grad je umjetnicima podijelio platna za slikanje dimenzija 100 x 100 cm. Uz suglasnost autora, slike ostaju u trajnom vlasništvu Grada kao donacija o kojoj ce Grad brinuti, promovirati je u Hrvatskoj i inozemstvu, cuvati je kao nemjerljiv doprinos labinskih umjetnika svome gradu. Svoj stalni postav donacija ce naci u obnovljenoj zgradi uprave rudnika (nova Gradska knjižnica).

 

Od rudarskog okna do umjetnosti

U širini zadane teme Od rudarskog okna do umjetnosti svaki se umjetnik iskazao u svojoj stvaralackoj poetici, u svojemu neposrednom istarskom ishodištu i spoznaji o stvaralackoj senzibilnosti svoga kraja. Jedni su pošli od konkretnog podatka. Na željeznoj slici brojnog naziva 751 Sanje Švrljuga Milic sitnim crvenim brojkama ispisan je službeni broj svih poginulih rudara. Osam grobnih metalnih ruža na masivnom okviru koji podsjeca na rudarsko okno, izlazi iz cjeline, ali necije ruke još cekaju unutar crnog kvadrata izgovarajuci svoju molitvu nade. Branko Mohorovic je izlomljenim prostorom dinamicnih i snažnih poteza ugljenom vizualizirao najtežu nesrecu u povijesti labinskoga rudarstva: dana 28. veljace 1940. u ranim jutarnjim satima pri kraju trece smjene došlo je do strahovite eksplozije izmedu 15. i 16. horizonta u kojoj je smrtno stradalo 186 rudara. Taj je tragicni dogadaj zabilježio i Emil Bobanovic Colic. Na blještecoj zlatnoj podlozi snažne strukture vizualizirao je uvijanje prijetece „škopije“ i širenje crvenih mrlja nesrece. Eni Blaškovic je u konceptu priložila statistiku povrjedenih i poginulih u rudniku Raša (1938.-1974.), a na slici prikazala grupu rudara koja se poput utvara dijagonalno spušta u dubinu.

Neki su umjetnici krenuli od energije boje. Diminicevo žuto svjetlo u rudarskom oknu s dva mala traga pruge, jace je od volumena crnine. Ono je poput rodenja. Još jedan dan je zapoceo životom (ne smrcu), još se jednom iz tame izlazi na svjetlo dana, još se jednom preživjelo. Pogled na caroliju intenzivnog narancastog svjetla pri izlazu iz rova prikazao je i Eugen Kokot. Svojoj viziji dao je strukturu, brzinu, dubinu i širinu, energiju geste i energiju prostora premreženog dijagonalama, pokrenutog snažnim ritmovima i lomovima svjetla. Beti Kranjcevic je istaknula simboliku boja, a liniji je dala ravnopravnu ulogu: bijela ploha na crnoj, crvena ploha do crne, crtež urezan u bijelu plohu, na crvenoj plohi promijenjeni su samo kompozicijski odnosi shematiziranih likova dovedenih do znaka. I keramicki poliptih Alide Blaškovic Koroljevic govori simbolikom boja, crvene i crne.

Rudar i rudarsko okno, covjek i konstrukcija greda koja cuva od urušavanja, tracnice koje vode u dubinu rova, svjetlo koje daje nadu, to su najcešci okviri labinskih likovnih prica. Rudar Karla Paliske rukama odgurava nešto teško, crninu koja ima svoj sadržaj. Rudari Davorke Vadanjel savjesno obavljaju svoj posao bušenja i utovara ugljena u vagonete. Jasna Maretic crno-bijelim crtežom kružne kompozicije iskazuje dinamiku rudareve kretnje pri radu. Renato Percan u crtežu ugljenom Onaj koji kopa rudu traži bit forme iskazane strukturom. Pomnim nizanjem procišcenih geometrijskih oblika dolazi do dinamicnog, gotovo apstraktnog jezika kojim briše pojedinosti, ali ne napušta realni odnos prema formi. Energija koja pokrece i sabire linijskom vrtnjom u središte, u nutrinu zemlje do crnog nukleusa, pokrenula je asocijacije Narcise Alagic Negri.

U pogled iz pticje perspektive Ester Kranjac ulazi dinamicno strukturirani prostor grada, nebo u mraku, grupa rudara koja se pješice vraca iz rudnika, njihove figure stapaju se s kamenjarom, razlikuju se jedino po boji kaciga. A pogled Glorije Selan zaokupila je crna brdovita masa s topografskim znakom rudnika oko kojeg se proteže livada razigrana travom. Tu su i pogledi na rudarski šoht Tee Bicic i Gorana Cvrljka. Na Teinoj slici velicinom i znacenjem dominira cvrsti crtež šohta. Struktura grada u donjem dijelu slike djeluje gotovo nestvarno. Zagasito crvena podloga premrežena shematiziranim topografskim znakom rudnika, svedena je na dezen, tehnološki uzorak na kojemu je jedva primjetno zapisana 1921. (godina rudarske pobune). Goranov pogled na šoht suptilan je realisticki prikaz, mirna slika promišljeno uskladenih likovnih elemenata, lirski prizor labinštine cvrst u kompoziciji i profinjen u tonskim gradacijama. Realne cinjenice u plošnoj viziji Rosane Zupicic (rudar u žutom, bušilica, presjek crvenog rova koji se proteže do desnog ruba slike i nastavlja izvan) cine zanimljiv spoj unutrašnjeg i vanjskog pogleda te stripovski nacin predocavanja teme temeljen na iskustvima Roya Lichtensteina, umjetnika pop-arta.

Tri portreta labinskih rudara (stvarnih osoba) zauzimaju posebno mjesto u ovoj donaciji: Mate Cvrljak ostvario je mocni, jednostavni i cisti portret, crtež crvenom kredom, suhim i prašnjavim sredstvom kojim je naglasio zamah snažne kiparske ruke, ali i mekocu prijelaza svijetlog i tamnog. Nicim nije odredio prostor oko glave portretiranog, ali izražajnost lica odaje unutrašnju snagu i izdržljivost. Na ekspresivnom portretu Narcise Adalgise Kiršic najizraženije su zelene oci portretiranoga: otvorene, zagledane u prostor ispred sebe, sabiru sve teškoce rudarskoga života, strahove i tjeskobe, ponore i nade, upite i mirenja. U središte svoga thetadromskog svijeta u kojemu se sve krece prema zadanom kodu, u središnji tamni prostor odreden geometrijom, Zdravko Milic je smjestio autenticni lik rudara. Struktura kartonske ljepenke diktira ujednaceno horizontalno kretanje, baš kao što njegov život diktiraju neumoljive kote sudbine. Nepravilne crvene mrlje na probušenim mjestima prizivaju nove prostore asocijacija.

Na iskustvima minimal arta, u okvirima dvodimenzionalnog prostora crno-bijele geometrijske kompozicije, razvio je svoju sliku Orlando Mohorovic. Podijelio je polje slike dijagonalno u dva jednaka dijela. Naznacio je tako dramaticne suprotnosti rudarskog života koji traje izmedu dana i noci, na krhkoj granici života i smrti. Linijski hod kroz prostor slike Alena Floricica percipira drukciju stvarnost. Ponavljanjem istog oblika na crnoj podlozi, istog razmaka brojnih tragova stopa, istog ritmicnog nizanja koje nije ni sadržaj ni tema, vec mjera života življenog na nevidljivim rubovima, odredio je i svoju osobitu kreativnu poziciju. Ivona Verbanac izrazila se poetikom crnog. Stupnjevanjem tonova od sivosrebrnih do crnih izrazila je visoku osjetilnost za suptilnost prijelaza koji vizualiziraju probijanje kroz rudarski rov prema svjetlu dana, za fluidnost i etericnost ugljene prašine na površini platna, za pulsiranje površine i za graficke odnose unutar crne game. Katja Cus je grebanjem crnog sloja boje na površini slike Kova je naša (slogan rudarske pobune) nekim primitivnim grafizmom emotivnog naboja ostvarila jednostavnu poruku, intuitivan i impulzivan zapis ljudskoga traga.

Nadiskustvenu viziju rudarske zbiljnosti nosi slika Vere Kos Paliska. Lik sv. Barbare (zaštitnica rudara) gotovo lebdi u desnom polju slike, iznad materijalnog svijeta. Lijevo polje zauzima figura žene u tamnom koja kleci uz stol s hranom (simbolika ribe, kruha i vina). Misticna žuta svjetlost dopire sa stolnjaka i s lika sv. Barbare, pruga s tracnicama otvara prostor u dubinu okna poduprtog gredama. Sakralni pristup temi iskazuje i slika crno-bijelih odnosa Paole Valerie Bonamassa. Konstrukcija križa s crnim krugom, zrakastom aureolom i plasticnim bijelim aplikacijama koje izlaze iz površine slike (simboli koji prizivaju asocijacije na stradanja u rudniku), diktira strogu geometricnost kompozicije. Ljiljana Vlacic prepoznatljivom kombinacijom metafizicko plavog i smedeg (boje neba i zemlje) slaže misli i snove rudara, površinom slike ispisuje rijeci (desidere) i simbole (pijetao, kotac sunca, mjesec, zvijezde). U viziji labinskog krajolika Vinka Šaine neka živa tvar nalazi svoj mirni tijek kroz crninu, kroz prostor i vrijeme. Kretanje se dogada samo u srednjoj zoni slike, i to u horizontali, bez pocetka i bez kraja.

Uz slike, mnogi su umjetnici darovali i pripremnu skicu kako bi se mogla sagledati studioznost u nastajanju slika, nervatura autorskog rukopisa te nacin prelaženja iz medija u medij. Ova vrijedna donacija povjerena je Gradu na cuvanje, da je štiti i brani, da sadašnjosti i buducnosti govori o tome kako se kroz umjetnost osvješcuju vrijednosti i znacenja prošlosti.

Izložbu je otvorio zamjenik gradonacelnika Zoran Rajkovic, a ostaje otvorena do ponedjeljka, 20. kolovoza 2012.


Prilozi